Unutar kampa u kojem su obitelji ISIL-ovaca: “To je bomba koja će eksplodirati”

BIJELI šatori ogromnog kampa al-Hawl, gdje su smještene raseljene osobe, uglavnom žene i djeca iz uništenog samoprozvanog kalifata Islamske države, prostiru se prašnjavim nizinama na sjeveroistoku Sirije, izvan naseljenog područja, piše The Guardian, a prenosi index.hr

Žene koje tu žive sada kamp zovu Jabal Baghuz ili planina Baghuz u čast posljednjem uporištu Islamske države na rijeci Eufrat koji je osvojen u ožujku ove godine. Duboko u kampu i izvan kontrole čuvara, Jabal Baghuz posljednje je utočište militantne grupe koja je živjela u samoprozvanom kalifatu. Odatle Islamska država sada sije sjeme budućih pobuna, piše index.hr

“To je bomba koja čeka da eksplodira”

“To je bomba koja čeka da eksplodira. Nema lakog rješenja”, rekao je za The Guardian general Mazloum Kobani iz Sirijskih demokratskih snaga, kurdske grupacije poduprte Zapadom, koja sada kontrolira najveći dio bivšeg teritorija Islamske države.

“Čak i ako se stranci pošalju kući, većina zatočenih su Iračani i Sirijci koji će, ako se ne deradikaliziraju, biti problem u godinama koje dolaze”, rekao je Kobani.

Kamp služi kao inkubator sljedeće generacije ekstremista

Posljednji izvještaji iz Pentagona i UN-a tvrde kao nije vjerojatno da će Islamska država povratiti svoju nekadašnju snagu u Siriji, no pobuna se brzo razvija. I dok se borci nalaze u kurdskim zatvorima ili su se uspjeli sakriti među lokalno stanovništvo u provinciji Deir ez-Zor i bivšem glavnom gradu Islamske države Raqqui, tisuće članova obitelji ih čekaju u al-Hawli. Američke snage kažu da su pobornici Islamske države aktivni u kampu te da ga koriste kao inkubator za sljedeće generacije ekstremista, piše index.hr

400 čuvara nadgleda kamp sa 64.000 žena i djece

Od 2016. godine kad je osnovan, al-Hawl je bio dom za oko 10.000 Iračana i Sirijaca koji su pobjegli iz teritorija koje je osvojila Islamska država. No tijekom bitke za Baghuz, koja je trajala tjednima, u kamp je došlo neočekivanih 64.000 žena i djece, od kojih je većina povezana s džihadistima.

Samo 400 čuvara zaduženo je da provodi red nad tisućama žena, među kojima su mnoge od njih osvetnički raspoložene te napadaju kurdske vojnike i humanitarno osoblje, kao i sve koji se u kampu ne pridržavaju strogih pravila Islamske države ili za koje sumnjaju da su špijuni Sirijske demokratske snage.

Žena ugušila unuku jer nije htjela nositi nikab

Prema službenim informacijama iz kampa, najmanje dvije žene ubili su radikalci unutar kampa. Prošlog mjeseca jedna žena iz Azerbejdžana ugušila je svoju 14-godišnju unuku na smrt jer je odbila nositi nikab izvan šatora. Iz Yazde, organizacije koja predstavlja jazidsku etničku manjinu, izjavili su kako je nedavno jedna Jazidkinja ubijena u al-Hawlu.

I premda ženama u kampu nije dozvoljeno da imaju mobitele, nedavno su se pojavila dva propagandna videouratka u kojima djeca iz kampa daju svoju podršku Islamskoj državi. Na društvenim mrežama pobornici Islamske države sada zdvajaju nad njihovom sudbinom u prenapučenom i prljavom kampu.

“Ne mogu dobiti lijekove za sina kad je bolestan, zahodi su pretrpani”

Kao da život ovdje već nije dovoljno užasan, sada su tu i te žene koje su čudovišta, rekao je jedan stanovnik al-Hawla koji je govorio anonimno jer se boji odmazde.

“Ne mogu dobiti lijekove za sina kad je bolestan, zahodi su pretrpani. A ove žene će ti zapaliti šator i tući te i to samo zato što mogu”, ispričao je.

Kampom vlada skupina žena iz Tunisa, Somalije i Rusije

Kamp okružuje ograda, a nadgledaju ga Sirijske demokratske snage i lokalna policija poznata kao Asayish. I premda su naoružani, čuvari, kao i stanovnici kampa, znaju tko zapravo ima moć unutar ograde Jabal Baghuza. Skupina žena iz Tunisa, Somalije i Rusije izdaje naredbe drugim ženama u kampu. A noževi koje su humanitarne organizacije donirale za opremanje kuhinje koriste se za napade na malobrojne čuvare iz Sirijskih demokratskih snaga.

Žene nagovaraju djecu da bacaju kamenje na čuvare

Aylül, šefica osiguranja u kampu, pokazala je novinarima ogromnu masnicu na ruci.

“Jedna od njih me ugrizla. I to nije prvi put. Najgore je kada žene nagovaraju djecu da bacaju kamenja na nas. Kažu im da smo im mi ubili očeve i uništili domove. Vrlo je teško nositi se s tisućama nasilne djece”, rekla je.

Kad su početkom godine žene i djeca u kamionima evakuirani iz ratnog područja u Baghuzu i dovedeni u al-Hawl, početno olakšanje zbog bijega od gladi i napada američke koalicije brzo je prestalo. Najmanje 225 djece umrlo je u kampu od početka ove godine, i to u najvećoj mjeri dojenčadi, koja je umrla od pothlađenosti i pothranjenosti. Mnoge žene kažu da bi radije da su umrle u ostacima porušenog kalifata.

Nema psihološke podrške ni programa deradikalizacije

Bijes i ogorčenje zbog loših uvjeta života u kampu samo raste. Obitelji žive u klimavim šatorima gdje su izloženi ekstremnim hladnoćama i vrućinama, voda je onečišćena, a ne postoji adekvatna medicinska njega, kao ni obrazovanje za djecu.

I premda je većina ljudi u kampu bila izložena nekom obliku ekstremnog nasilja i kršenja ljudskih prava, u kampu ne postoji psihološka pomoć ni programi deradikalizacije jer je to preskupo.

A kampom kruže glasine o mučenjima, silovanjima i vađenju organa koje provode čuvari. Čak se i nespremnost na ogroman broj žene i djece koji su iz Baghuza došli u al-Hawl shvaća kao namjerna odluka koalicije pod vodstvom SAD-a, koji su računali s tim da međunarodna zajednica neće mariti ako žene i djeca boraca budu ubijeni tijekom napada.

Čuvari ne žele ulaziti u određene dijelove kampa

Sirijske demokratske snage već tri mjeseca ne usuđuju se ući u dio kampa za strance u kojem boravi 12.000 ljudi, nakon što je rutinska pretraga oružja umalo dovela do pobune kada su tisuće stanovnika kampa nagrnule pred vrata kampa i zgrada gdje je smještena administracija.

Tijekom posljednjeg posjeta novinara kampu, jedan čuvar je zahtijevao da se nigdje ne zadržavaju, a dvojica su odbila napustiti oklopljeno vozilo.

Aylül tvrdi da se krijumčarenje odvija na svakodnevnoj bazi te se boji da bi višerangirane žene mogle pobjeći. Prošlog mjeseca petero ljudi podmitilo je čuvare s 2000 dolara po osobi da ih puste vani. Pronađeni su nedaleko do provincije Idlib, posljednjeg utočišta opozicije.

Situacija u kampu je nestabilna

I stanovnici i čuvari i humanitarno osoblje situaciju u kampu opisuju kao nestabilnu. Ništa slično al-Hawlu nije postojalo nikad prije i međunarodne institucije i kurdske vlasti nastoje smisliti adekvatna rješenja.

Neki lokalni službenici ispričali su kako je postojala ideja da se kamp rasformira u nekoliko manjih kojima bi se lakše upravljalo. Irak je rekao da će preuzeti 31.000 svojih građana, no grupe za ljudska prava boje se da to neće riješiti problem, već će ga samo preliti preko granice te se transfer do sada odgađao nekoliko puta.

Neke države su odlučile primiti natrag svoje građane, no druge poput Velike Britanije odbijaju povratak potencijalnih radikala u svoje zemlje.

“Stalno pitam kada ću moći kući, no ne dobivam odgovor”

Progres na svim frontovima je spor. Ipak, svaki sljedeći dan za djecu Islamske države proveden u al-Hawlu znači još jedan potraćeni dan djetinjstva što ujedno čini sve težim prekidanje začaranog kruga radikalizacije i siromaštva.

U kampu je i jedan dječak iz Trinidada koji danas ima 15 godina. Otac ga je 2014. godine odveo u Siriju. U posljednjim danima bitke za Baghuz, Islamska država ga je natjerala da primi oružje i srećom je uspio doći do al-Hawla živ. Njegov otac i rođaci su mrtvi, a dane u kampu krati učenjem matematike iz potrganog udžbenika u jednom od dva sirotišta u kampu.

“Moja majka zna gdje sam. Jako mi nedostaje. Stalno pitam kada ću moći kući, no nitko mi ne odgovara.”

index.hr