Busovača

Arhitektica Blanka Dujić iz Busovače vlasnica je najtraženijeg arhitektonskog studija u Sarajevu

Studio nudi usluge arhitektonskog projektiranja, dizajna enterijera i namještaja, projekt menadžmenta, nadzora nad izvođenjem građevinskih radova, tehničkog savjetovanja i konsaltinga, a o izazovima pokretanja vlastitog posla, iz perspektive žene u BiH, za Dnevnik.ba je govorila upravo Dujić.

Kako je došlo do ideje i proces koji si prošla do realizacije?

Nakon šest godina rada u različitim kompanijama, jednostavno sam osjetila da je vrijeme za korak više. Sve više sam imala upita i molbi za samostalni rad na različitim projektima i to mi je na neki način bio znak da sam spremna. Svakako, iskustvo rada koje sam stekla u građevinskoj firmi i arhitektonskom birou je neprocjenjivo. Inače, za jednog arhitektu je krucijalno iskustvo “na gradilištu”. Ja sam imala sreću da sam veoma rano počela sticati to iskustvo bez kojeg bi sve bilo mnogo teže.

Foto: Bonjour.ba

Froto: Bonjour.ba

Jesi li imala probleme u birokraciji, olakšice od države za samozapošljavanje. Postoji li program za mlađe poduzetnike?

Ključna stavka u vezi komplicirane administacije, a kada je otvaranje firme u pitanju, jeste dobro informiranje. S obzirom da sam proces registracije firme pokrenula na samom početku trenutne pandemije, problemi su bili neminovni. Mislim da bi taj cijeli proces trebao biti brži, te bi uveliko olakšalo kad bi birokracija bila više centralizirana.

Što se tiče olakšica, one su tu, u sistemu, samo treba “zagrebati” i biti uporan. Olakšice u vidu grantova i poticaja za samozapošljavanje postoje, i sama sam korisnik nekih od njih.

Ima li u Vašem poslu razlike u odnosu prema arhitekti i arhitektici?

S obzirom na predrasude s kojima odrastamo po pitanju određene struke, spola i dobi, očekivanja su bila totalno suprotna od onog što sam u realnosti doživjela. Mislim da je stav da je arhitektura ‘’muški posao’’ iza nas (barem po mom iskustvu) i da se prema ženama, ako pričamo o izvođačima i kooperantima, vrlo često “zaštitnički” postavljaju, što je također nepotrebno, ali ne i zlonamjerno. Ako pričamo o klijentima, bitno je da odradite posao profesionalno – ostalo je nebitno.

Kakvo je tržište za arhitekturu BiH i jesu li arhitekti nužno ograničeni na Sarajevo. Raste li estetska svijest i šire?

Omjer mojih projekata kada je u pitanju BiH je 50-50. Dakle, 50% su projekti iz Sarajeva, a 50% ostatak države. Za godinu dana postojanja ‘’ARTERIOR’’ biroa, pored Sarajeva, imali smo priliku raditi dosta projekata u Srednjoj Bosni, Zenici, Bihaću, Mostaru. Raduje me činjenica da sve češće stižu upiti za projekte izvan BiH, što znači da ljudi prepoznaju naš rad i van naših granica. Ono protiv čega se najviše ‘’borimo’’ su klijenti koji na prvi sastanak dođu sa stavom “sve ja znam šta želim i sve sam zamislio-la samo to treba nacrtati”. Ali na sreću, takvih klijenata je sve manje, a sve više onih koji daju puno povjerenje arhitekti i struci.

 

Uticaj pandemije na biznis?

 

Na ovu temu mogu pričati samo iz svoje perspektive. U drugim branšama i za druge biznise korona je bila pogubna. Na sreću, mi u Arterioru još uvijek “plivamo”. Ljudi više vremena provode kući nego inače, te se zbog toga i javlja veća potreba za uređenjem istih. Nisam kompetentna da dublje analiziram trenutno stanje u privredi, ali što se tiče mog biznisa, za sada se ne mogu i ne smijem žaliti…da kucnem od drvo.

Share via
Copy link