Kancerogeni azbestni krovovi truju Novotravničane: Tko treba preuzeti odgovornost – država ili građani?
Svakim danom sve je više oboljelih od raka na području BiH. Medicina zasad može objasniti samo dio razloga od kojih opaka bolest nastaje, a koji su svuda oko nas. Obzirom na situaciju u našoj zemlji, briga se ne vodi niti o stvarima za koje je dokazano da su kancerogene. Dok građani upozoravaju, nadležni ništa ne rješavaju.
Jedna od takvih su azbestni krovovi, izrađeni od materijala čija je upotreba u razvijenim zemljama odavno zabranjena. Redakciji Drukčijeg javio se zabrinuti građanin Novog Travnika čiju poruku prenosimo u cijelosti:
U zadnjih nekoliko godina često se može čuti kako neko oboli od neke vrste raka. Ja bitku bijem sa stanarima zgrade u kojoj živim godinama da se zamjeni krov od azbesta. Uspio sam uraditi svoj dio krova, ali mi to ništa ne znači kad je sve oko mene isti takav krov. Ako pogledate zgradu do vašeg radija, nećete uspjeti vidjeti kakva je smrtonosna opasnost, jedino ako se popnete na peti ili šesti sprat. Taj se krov raspada i sve otrovne čestice padaju po svima, pa čak i vama dok nekad odmarate i ležerno bez ikakvog straha pijete kavu. Da je država normalna kao što nije, svi bi bili evakuirani, a ljudi bi došli kao svemirci obučeni i dok se to ne bi saniralo niko ne bi smio doći blizu tih zgrada. Nažalost, takvih zgrada ima poprilično u svim gradovima BIH, ali i u našem “mladosti. Pa eto informirajte se malo oko opasnosti azbesta, naročito krovova koji su dotrajali. Ja također nisam znao, ali sam slučajno prije 7-8 godina saznao i od tada sam se borio da bar na svojoj zgradi zamjienim krov. Molim vas, ovo je i apel. Djeca nam hodaju po azbestu jer krovovi pucaju i vjetar ih baca po ulicama. Uvjeren sam da je jedan od glavnih uzroka raka kako kod nas tako i u drugim mjestima, napisao je zabrinuti građanin.
I doista, čini se kako je samo građane briga za vlastito zdravlje. Cijelu tematiku pokrio je Zakon o održavanju zajedničkih dijelova zgrada, na kojeg se nadovezao Zakon o zajedničkim upraviteljima stambenih zgrada, po kojem bi građani trebali izabrati neku od lokalnih firmi sa licencom za održavanje te za to plaćati račune, te bi građani usprkos činjenici da je riječ o opasnim materijalima morali sami snijeti troškove zamjene krovova.
No, iako važeći, zakoni se ne provode, pa se tako građani uglavnom ne mogu dogovoriti oko izbora upravitelja, pa je sve još uvijek ostalo mrtvo slovo na papiru.
I dok je općina zadužena za provođenje zakona, a nadležnost spada pod Ministarstvo prostornog uređenja, građenja, zaštite okoliša, povratka i stambenih poslova, ni jedni ni drugi nisu odgovorili na naše upite.
Emir Letić, šef Službe za komunalne djelatnosti, obnovu i stambene poslove općine Novi Travnik, nije odgovorio na naš poziv, dok je resorni kantonalni ministar Amir Šećibović zatražio pismeni upit na koji će odgovoriti naknadno.
Kancerogenost azbesta odavno je dokazana, pa su ga prije 10-tak i više godina zabranile zemlje u regionu, što ne mijenja činjenicu da je na zgradama ostao veliki broj azbestnih krovova, na brojnim privatnim kućama i zgradama, pa i javnim ustanovama poput škola i bolnica. Uslijed dugotrajne izloženosti azbestu nastaje neizlječivi rak pleure odnosno porebrice i azbestoza.
Treba li odgovornost za kancerogeni materijal preuzeti država ili niži nivoi vlasti, jesu li krivi oni ili bi pak teret trebao pasti na leđa građana koji bi u ovom slučaju trebali preuzeti brigu za svoje zdravlje?
U svakom slučaju, čekat ćemo odgovore nadležnih i dalje pratiti ovu temu koja je prijetnja većini građana, piše drukciji.ba.