Katastrofa je gora nego što se mislilo, u Zrmanji nađene radioaktivne konzerve

EKOLOŠKA katastrofa koja je pogodila rijeku Zrmanju zagađenjem velikim količinama mazuta žestoko je odjeknula u javnosti.

Nakon što su javno izišla i neka navodno stručna pojašnjenja o opet navodnim krivcima, u kojima odgovorni peru ruke, građani su pokrenuli peticiju koju upućuju Ministarstvu zaštite okoliša i energetike te osobno ministru Tomislavu Ćoriću, piše Morski.

Prvo su se pojavile informacije da je u rijeku i kanjon ispušteno oko 250 tisuća litara mazuta iz bivše tvornice glinice kod Obrovca. No čini se da je to samo vrh sante leda.

Razmjeri onečišćenja okoliša uključuju i oko 44 milijuna litara opasnog lužnatog materijala, oko 5000 litara visoko kancerogenog PCB ulja iz transformatora te stotinjak nestalih radioaktivnih doza tzv. mjerača protoka u konzervama od pet kilograma, koji su seljaci u obližnjim Jasenicama kasnije koristili kao utege za sijeno, piše Slobodna Dalmacija.

Opasne tvari

Prema riječima sugovornika Slobodne Dalmacije, inženjera kemijske tehnologije i bivšeg zaposlenika propale tvornice, koji je kao stručnjak bio angažiran na posljednjoj, trećoj fazi njezine sanacije od 2006. do 2010. godine, neodgovorni i kriminalni postupci pojedinaca prilikom demontaže tvorničkih postrojenja u okolišu su ostavili oko 120.000 kubika raznoraznih medija korištenih u postupku proizvodnje glinice iz boksitne rudače.

“Nitko od njih neće kazati tko je prije rata naredio i proveo miniranje 22 tanka lužnatog materijala. U svakom spremniku je bilo oko 2000 kubičnih metara te opasne tvari, pa kad to pomnožite dobijete da je 44.000 kubika lužnatog materijala završilo u nezaštićenom tlu bivše tvornice! Nitko od njih neće kazati kada je i gdje nestao bakar i ulje iz transformatora bivše energane snage 20 megavata, koja je radila na mazut. Netko je ukrao tri tone bakra vrijednog tri milijuna eura, a da bi izvukao bakar, iz tih je transformatora trebalo ukloniti ulje. Riječ je o najopasnijem mogućem otrovu, stručno ga zovu PCB, i visoko je kancerogen. Što mislite, da su ulje propisno izvadili i zbrinuli na propisan način? Naravno da nisu!” govori izvor i potom otkriva možda i najbizarniji dio ove nevjerojatne priče.

“Nitko od tih današnjih dušobrižnika ne želi objasniti kako je nestalo stotinjak radioaktivnih doza mjerača protoka. Oni su se čuvali u tzv. betonskim kioscima unutar tvornice i bili su spakirani u konzerve od po pet kilograma. Korišteni su u proizvodnji glinice, mjerili su brzinu protoka uz pomoć radioaktivnih čestica, izotopa urana. Doza zračenja nije bila opasna za zdravlje.

Koliko mi je poznato, nitko od ljudi koji su radili s njima nije imao štetnih posljedica za zdravlje. Ali oni su imali svoju vrijednost i cijenu. Kad sam primijetio da su nestali prijavio sam sve policiji, a istraga je završena 2000. godine. Otkriveno je da je većina tih radioaktivnih konzervi završila u Jasenicama, u istom dakle mjestu odakle se danas javljaju neki ‘zabrinuti građani'”, kaže sugovornik Slobodne Dalmacije.