Nikad oštriji Đoković: Sram vas bilo! To što ste radili Srbima ne može se oprostiti

Prvi tenisač svijeta Novak Đoković nedavno je po osmi put osvojio Australian Open, a njegov se otac Srđan sada za srpske medije osvrnuo na sve što je prolazio tijekom turnira.

– Morat ću gledanje mečeva uživo svesti na minimum – rekao je stariji Đoković kojem nije bilo lako gledati sinovljev put do naslova.

Publici je zamjerio što u finalu nije navijala za Srbina nego za Dominica Thiema.

– Sedmerostruki osvajač turnira, igra na glavnom terenu na kojem nikad nije izgubio u finalu. Igra s nekim Austrijancem, a oni navijaju za protivnika. Kakvo nepoštovanje, to je nevjerojatno. No, tako je u Londonu, New Yorku, Madridu… To je sport bogatih ljudi i ne mogu shvatiti da je netko iz siromašne i male Srbije već 10 godina najbolji na svijetu. No, to mu daje dodatnu snagu i oni rade to da će postati najbolji svih vremena u svim statističkim podacima – rekao je Srđan Đoković pa dodao:

– Ne mogu mu ništa. Najbolji je, a Srbin je i iz Srbije je. Kad završi karijeru, živjet će među svojim narodom i u svom gradu.

Prisjetio se i NATO-vog bombardiranja Srbije 1999. godine.

– Cijelo vrijeme bombardiranja Novak je bio tu, on i njegova braća. Više puta smo skakali iz kreveta od detonacija. To su traume koje će vući cijeli život, kao i mi – rekao je Srđan Đoković i dodao:

– Sve se može oprostiti, ali to nikada. Bombardiraš moju zemlju, moj narod, moju djecu… I svi mladi ljudi imaju traume. Sram ih bilo! No, Novak svojim primjerom pokazuje da ništa nije nemoguće. Mi smo stara europska civilizacija i borimo se za svoj status. Nitko nam ne može zabraniti da se borimo za svoje, da pjevamo domoljubne pjesme. Nikoga ne vrijeđamo nego dajemo podršku svom narodu i sebi.

Novak je pjevao pjesme o Kosovu pa se njegov otac osvrnuo i na tu temu.

– Mi smo domoljubi, kao i većina Srba. Nismo šovinisti. Ne mrzimo tuđe, ali volimo svoje. Dok postoji jedan Srbin, postojat će Srbija i Kosovo. Kosovo je naša sveta zemlja kao što je Jeruzalem za Židove. Ne možete narodom smatrati one koji izgube svoj identitet, svoj gen… Na što bismo ličili da to izgubimo?