KOMENTAR DANA: A da političari prestanu pričati jedno mjesec dana?!
Nema ništa loše u tome da sve institucije ove države uzmu predah a da njeni političari ne progovore barem mjesec dana. Ovoliko izljeva bijesa smo se naslušali i nagledali i do sada, ali bi nam to domaći političari malo rastegnuli na duži vremenski period. Malo kada je kakva obljetnica, i onda malo više pred izbore. Sada je kulminiralo sve u istom momentu. Državna ili entitetska poljoprivredna zemljišta, poštivanje Ustavnog suda i nemoć u postizanju ikakvoga dogovora donijeli su nam status daleko najjadnije države u Europi.
Kao što smo mogli vidjeti i u nekim medijima, naše diplomate više nitko nigdje ni ne zove, ni na kakve skupove i samite, nijedna nas organizacija ne želi vidjeti za istim stolom sa ostalima. Eto, uljuđeniji su od nas i Francuzi i Nijemci, ali i Albanci i Makedonci. Zapravo, oni se u međunarodnim okvirima samo pokušavaju normalno ponašati. Kakvu je spačku i prevaru namjestila Francuska Makedoniji, donedavno državi tog naziva koja je se poradi približavanja EU prestala zvati tako, pa opet nisu u europskim okvirima okaljali svoje ime kao Bosna i Hercegovina, država triju naroda i vjera, i država triju političkih struja, država kriminala i lopovluka koji se mora štititi pod svaku cijenu, makar se zveckalo i oružjem.
Akcize idu, autocesta ne ide…
Zamolili bi političare da zašute barem mjesec dana pa da narod malo odmori. Zašto? Niti je slučajno Milorad Dodik na vlasti, niti je slučajno ijedan drugi na vlasti kod Bošnjaka i Hrvata, niti su slučajno lopovi opljačkali sve hrvatske kuće u selu kod Konjica, a nije slučajno ni to što Stolac postaje još jedan grad „možebitni slučaj“. Sve ovo je se uzročno-posljedično dogodilo zahvaljujući politici i političarima. Navedeno i mnogo više.
I dok je u fokusu poljoprivredno zemljište u RS-u, izgradnja autocesta od novca prikupljenih od akciza na naftu i naftne derivate je u zastoju. Oko 5 milijardi maraka nije dovoljno ni za metar autoceste jer se te milijarde od akciza moraju upotrijebiti u druge svrhe, u krpanje proračunskih rupa koje su napravili proračunski upravljači i korisnici, a sigurni smo, ma da nam Bog dragi s nebesa kaže, sigurni smo da će dio novca od akciza, ako nije već, završiti i u privatnim džepovima. Na isto ga dođe jer i proračunske rupe i minusi su nastali poradi privatnih džepova, pa krpanje tih rupa i minusa prenamjenom kojom se stopira gradnja autocesta je svakako lopovluk.
Ne dajmo mu olovku u ruke…
Bakir Izetbegović viče da se Ustavni sud mora poštivati i odluke provoditi. To je u redu ako je na štetu Milorada „nedodirljivog“ Dodika. A ako treba provesti odluku o apelaciji Bože „ne dajmo mu olovku u ruke“ Ljubića, onda se Ustavni sud ne mora poštivati. I Božo Ljubić ostade uskraćen za vjerojatno jedinu pozitivnu stvar u svojoj političkoj karijeri. Ako ih ima više, a mi ne znamo za njih, neka nam nekadašnji predsjednik „devedesetke“ oprosti na neinformiranosti i neznanju.
Toliko dvoličnosti, dvostrukih mjerila i pravila nema nigdje. I nije bitno je li selo ima tri ili 30 kuća, hrvatsko selo pored Konjica je opljačkano a voljni smo misliti i to da su kuće opljačkane iz dva razloga. Lopovluk je jedan razlog svakako, i jadan, a drugi razlog je što su lopovi znali da su to hrvatske kuće u kojim nema nitko. Sve to zahvaljujući političkim prevarantima koji glume da se bore za ovu državu, a čim zinu, navode ljude na verbalne sukobe, a nismo voljni sumnjati i da su hrvatske kuće opljačkane samo zato što su hrvatske, i samo zato što su međuodnosi zategnuti zahvaljujući, naravno, političkim previranjima. Ako nije zbog toga, onda su ti lopovi još jadniji nego se dosad mislilo.
Stići će vas “naša ruka”…
U svakom slučaju, bilo bi dobro da političari zašute koji tjedan. Ima vas koji bi htjeli i da autor ovoga teksta prestane pisati. Netko bi volio da šutim jer mu se ne sviđaju moji tekstovi, teme koje obrađujem ili zarezi na pogrešnom mjestu. Ali, kada vidite moj potpis, vi jednim klikom iziđete iz mojega teksta. A političke zakulisne igre koje nam štete su na svakom grebenom koraku, u svim medijima, u ustanovama i institucijama, čak i u vjerskim objektima. I samo negativa.
Narod i narodi koji ovdje žive prikupe milijarde od akciza jer narod i narodi voze svoja motorna vozila, a vi nam, gospodo političari, ne možete ni metar ceste od tih sredstava izgraditi. Ajmo malo o tome pričati. Ako ne o tome, onda nemojte ni o čemu, da se malo odmorimo. Jer vaše zveckanje oružjem je prevršilo mjeru. Možda bi to oružje i upotrijebili da vas nije strah od vlastitih ljudi, odnosno, ljudi iz vlastitog naroda. Jer bi vas stigla „naša ruka“ i u Londonu.
Ajmo malo, tiše
Eto, dosad smo vas molili da prestanu pljačka, nepotizam i korupcija, sada vas, na najvišim nivoima, molimo da malo šutite. Svi osim Dragana Čovića jer je on svakako stao na loptu, odavno nismo čuli njegovu izjavu koja počinje sa „uvjeren sam…“ i onda nastavlja sa približavanjem eurointegracijama. Zaista, Hrvati sami ne mogu ništa u ovoj zemlji, kamoli voditi zemlju u EU. Vidi i on da više nema smisla biti uvjeren ni u što. A ne mora ništa više ni pričati kada je oporbu unutar vlastitog glasačkog tijela ušutio. Kupio, podmirio, zadovoljio, ušutio, na isto ga dođe.
Hrvati moraju biti glasniji od drugih naroda, i političari hrvatski također, jer smo najmalobrojniji, i u dosta stvari obespravljeni, prevareni i od drugih i… Ali, kada druga dvojica ovako galame, ma ne može se nas čuti da imamo ne znam kakav megafon. Ajmo malo, tiše. Svaka čast onome tko je pročitao tekst do kraja. Evo, šutjet ću koji dan sigurno. A ako Bog dadne, i zauvijek, samo neka je volja Njegova a ne onoga na zemlji, koji bi da šutim, piše dnevno.ba.