Srednja BosnaUskoplje

Penzionerka iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja pomaže u borbi protiv koronavirusa

Članovi mnogih udruženja, organizacija i grupa ovih dana pomažu svima kojima je potrebno, a slike s terena o humanim misijama koje se provode, preplavile su društvene mreže.

Za ovo kratko vrijeme, cijela knjiga mogla bi se napisati o humanosti mladih okupljenih u Crveni križ Gornjeg Vakufa-Uskoplja, koji svakodnevno obilaze svoje sugrađane, a posebno starije osobe, noseći im hranu, higijenske potrepštine, lijekove…

A kada se među njima nađe ime sekretarke Karate kluba “Sloga“ Zrinke Jerković iz naselja Dobrošin, nekadašnjeg geometra, a danas penzionerke, onda priča o humanosti u toj općini, koju koronavirus nije, nažalost, mimoišao, ima novu dimenziju.

“Ma, to su divna djeca, volonteri, mladići i djevojke, koji su pokazali da imaju veliko srce i da su, naravno, naša budućnost”, kazala je ova žena, koja se i sama često nađe pred vratima ugroženih sugrađana.

Dodaje da joj to ne predstavlja nikakav napor i da je izuzetan osjećaj kada znate da ste učinili dobru stvar i nekome pomogli.

“U penziji sam od 2004., ali sam do sada volonterski mnogo radila o čemu ne volim baš pričati, jer nisam od onih koji traže pozornost. Jednostavno, ne mogu sjediti ako svi čine napore da se prevaziđe ova nedaća u kojoj smo se našli – naglasila je.

Smatra kako su, ipak, najugroženije starije osobe koje bi, možda, bile zaboravljene da nije mladih koji ih u posljednje vrijeme obilaze, pomažući im na razne načine.

“U većini slučajeva oni žive sami. Oni su vam, zapravo, i sami kao djeca. Obraduju se i ohrabre ako im uputite pokoju lijepu riječ ili osmjeh. Tako ih osvojite, a da ne govorim ako uradite nešto što oni ne mogu – kazala je ova Gornjovakufljanka.

Ističe da je stanje u vezi novog koronavirusa moguće prevazići “samo zajedničkim snagama i na način što će ljudi konačno početi vjerovati jedni u druge, bez obzira na vjeru i naciju“.

Na kraju, na pitanje da li osjeća strah da bi se mogla zaraziti dok pomaže drugima, kaže kako “na takvu mogućnost i ne pomišlja“.

“Jer, da je drugačije, ne bih ovo radila”, zaključila je Zrinka Jerković.

Share via
Copy link