Priča o Rušanu i Mensuru Asaniju: Travnički ćevapi i polivena pitica koji su nadaleko poznati

Polivena pitica – to je tek bila prava đačka porcija – posna, bez ćevapa. Kad ste naručivali ćevape, uvijek su vas pitali želite li da vam poliju piticu. Pitica se razreže i rastvori, pa se stavi na ćevape dok se peku.

E, tom je juhom Mensur Asani polijevao đacima pitice u svojoj ćevabdžinici u prizemlju stare bosanske kuće, u Titovoj 61, tamo gdje se skretalo na Glavicu. Asani su rodom iz Gostivara (Sjeverna Makedonija). Mensurov otac Hasan i amidža Rušan davno su došli u Travnik i otvorili zajedno ćevabdžinicu. Kad je Mensurov otac poginuo u saobraćajnoj nesreći vraćajući se iz Gostivara, on je nastavio raditi u ćevabdžinici sa amidžom Rušanom.

Mensur se vratio u Gostivar, a njegovi amidžići Omer i Džemil i danas na pijaci peku ćevape.

Dok je još bio u staroj ćevabdžinici preko puta suda svi suci i ostali službenici išli su kod njega na ćevape, ili su im čistaćice donosile u kancelariju. Nakon što su otkrili polivenu piticu, počeli su i oni to naručivati. Nakon što je promet ćevapa pao, Mensur je uveo da se polivena može dobiti u ćevabdžinici.

Iz knjige: Kronike Travničke i Dolačke Autor: Janko Duić