Rodio se sa 920 grama dok mu je majka umirala na respiratoru

Aleksandar Veliki, kako mu tata Branislav tepa, ima skoro pet i pol mjeseci i više od četiri kilograma, a o njemu brinu otac i baka.
Tragedija obitelji Ivanović iz okoline Vranja zbila se 27. srpnja prošle godine, kada se trudnici Brankici Gigovski Ivanović (34), koja je zbog koronavirusa bila na respiratoru u KC Niš, stanje naglo pogoršalo. Bila je tek u 26. tjednu trudnoće, ali liječnici nisu imali izbora. Morali su je poroditi, svjesni da će, ako to ne učine, izgubiti i nju i dijete.

Nekoliko puta su je reanimirali tijekom carskog reza prije nego što je umrla. Ali nadljudskim naporima uspjeli su palčića na svijet donijeti živog. Imao je svega 920 grama, odmah je stavljen na respirator, na kom je bio 25 dana. I sve bitke je dobio!

Sada tata Branislav i baka Seta brinu o mališanu, prenosi Blic.

“Super je. Ima skoro pet i pol mjeseci. Dobro napreduje, na kontroli 15. prosinca imao je 4.100 grama, a siguran sam da sada ima i 4,5 kilograma. I dalje je na vještačkom mlijeku, još je rano da bi počeo s hranom, kasnije se to počinje. Moja mama i ja brinemo o njemu”, priča Branislav.

Sve je, naravno, podređeno malenome

“Spava noću, spava danju. Totalno je miran. Ali mi ga volimo uzeti, nositi, pričati mu. Pa nas gleda onim slatkim okicama, smije se. Je li tako, ljubavi”, obraća se Branislav sinčiću i dodaje:

“Smije se. Presladak je. Kad ću da ga uzmem u ruke, ako ne sad. Malo se smijemo, malo pričamo. Posebno je vezan za mene, po cijeli dan smo zajedno, pošto sam ja na porodiljnom”, kaže Branislav, koji je na svakom testu na koronu bio negativan.

Ipak, čuvaju se.
“Otac ide na posao, pazi se koliko može. U kuću nam gotovo nitko i ne dolazi, gledamo da nam opet ne dođe ta korona. Mama i ja smo oko djeteta”, kaže Branislav.

Teško bez supruge

Brankica počiva u rodnom Kumanovu, a Branislav supruzi nije mogao ni na sahranu otići jer mu nije na vrijeme stigao rezultat PCR testa, koji je tada bio obvezan za ulazak u Severnu Makedoniju.

“Kasnije sam išao nekoliko puta na njen grob. Mnogo je teško. A sad opet ne mogu mojoj Brankici na grob. Iako u Makedoniju mogu slobodno, za povratak u Srbiju treba mi negativan PCR test”, kaže Branislav.

Pomaže baka

Tu je i majka Seta. Ima 64 godine, brine o unučiću.

“Troje sam moje djece podigla, sad je unuk četvrti. Lijepo jede, lijepo napreduje. Sve što treba činimo za njega. Uz njega nam brzo i lijepo prođe dan”, priča baka Seta.

U pozadini se čuje kako je maleni Aleksandar kihnuo.

“Nazdravlje”, kroz smijeh će baka.

Kaže da mališan mijenja lik kako raste.

“Izmiješan je. Liči i na Gigovske i Ivanoviće. Od svih pomalo”, smije se baka.

Ipak, ove godine je tuga prevelika. Božić je, a Brankice nema.

“Bez Brankice je jako teško. Neizdrživo. Katastrofa”, jedva će Branislav.